Dokumentarni film ,,Revolucionarni dom”, mladog i perspektivnog reditelja Seada Šabotića, nedavno je na Omladinskom Film Festivalu u Sarajevu okićen titulom najboljeg. U pitanju je drugo priznanje za kratko vrijeme, nakon što je ovo ostvarenje koje govori o nikšićkom Domu revolucije, na međunarodnom festivalu ,,DokuMa”, u Makarskoj, osvojio specijalnu nagradu. „Revolucionarni dom”, bio je uvršten u selekciju „Takmičarski dokumentarni”, uz još sedam filmova. Stučni žiri u čijem sastavu su bili: Marina D. Rihter, Neil Jong, Sead Kreševljaković i Elmir Jukić, je nakon svih odgledanih projekcija, donio odluku da se pomenutom filmu dodijeli nagrada. Šabotić za ,,Dan” govori o priznanjima, nagrađenom filmu, inspiracijama, ali i položaju mladog stvaraoca i filmske umjetnosti uopšte.
● Na nedavno završenom Omladinskom Film Festivalu u Sarajevu, Vaš ,,Revolucionarni dom” proglašen je za najbolji dokumentarni film. Takođe, isti film je nagrađen i Specijalnom nagradom žirija za dizajn tona, te poshvalom za spoj audio vizuelnog na „DokuMa” Festivalu u Makarskoj. Šta za Vas znače te negrade?
– Na jednoj strani potvrda da trud nije uzaludan, a na drugoj, pak, ništa. Ne bih volio da zvučim nadobudno i pretenciozno, ali je tako. Kada dobijete nagradu to traje kratko, zavodljivo je i već naredni dan počinje da iščezava. Nagrade zasigurno jesu lijep momenat u karijeri svakog stvaraoca, ali one ne garantuju niti dalji uspjeh niti napredak. Trudim se da više radim i napredujem jer sam mlad negoli da se dičim priznanjima! Za to uvijek ima vremena, a za ovo drugo nikad dovoljno.
● Film je eksperimentalnog karaktera, a govori o zapuštenom čeličnom i betonskom spomeniku ex Jugoslavije, smještenom u centru Nikšića. U tom monumentalnom zdanju oslikava se sudbina revolucionarne borbe, a u mnogome i naša realnost. Za Vas je Dom revolucije mnogo više od nezavršenog građevinskog objekta...
– To je bio dugotrajan proces, prvenstveno, sazrijevanja pa onda svega ostalog. Jako mlad sam počeo da se bavim režijom i to je ono otežavajuće. Za mlade stvaraoce je najbitnije da rade svoja djela, ako to tako možemo nazvati, o stvarima koje ponajbolje poznaju. Kroz to sam upoznao sebe, ali i dalje to radim. Pokušao sam da se bavim nečim što mene interesuje, i nečim što mi je na ,,korak” od kuće. Nijesam želio da se bavim rezrješavanjem dogmi koje stvara Dom revolucije, niti da rješavam nedoumice povodom istog. Moj film se ne bavi tim. Da se bavi i da je tako, onda to ne bi bio film, već nešto sasvim drugo. Teško je i nezahvalno spram filma govoriti o tome. Bilo je, i biće prilike, da film ponovo bude prikazan ovdje kod nas. I iz tog razloga smatram da će on (film) biti bolji sagovornik i da će pružiti valjaniji odgovor od mene na ovo pitanje.
● U čemu najčešće crpite inspiraciju za svoj rad?
– Ne bih znao da odgovorim na to pitanje, iskren da budem. Često se i ja pitam zašto sam baš morao da upišem studije filmske režije. I gotovo da stalno dođem na isto. Imam potrebu da samog sebe artikulišem. Učim neki novi jezik putem kog govorim. Osjećam se kao dijete koje nakon naučenih riječi ima potrebu da vam saopšti nešto, baš riječima koje je upravo nučilo. Da putem njih iskaže nešto, što do tad nije moglo.
● Kako ocjenjujete stanje u domaćoj kinematografiji? Gdje je tu mjesto mladom stvaraocu?
– Trebalo bi da smo se probudili iz dubokog sna. U poslednjih dvije - tri godine bilježimo dosta pozitivnih rezultata i manje je manjkavosti. Iskren da budem, drago mi je da je tako. Jako sam ponosan što se mlađa generacija ističe. A, osnivanjem filmskog centra, nadam da će biti ubrzo, sebi pravimo prostor za sigurnije koračanje u stvaranju novije crnogorske kinematografije.
● Sve češće, sa respektabilnih kritičarskih adresa, možemo čuti da je prije književnosti, umro film. Da li je internet usmrtio film?
- Nijesam baš siguran u to. Umjetnost kroz istoriju pamti i gore trenutke... I uvijek preživi!
Film koji Vas je oduševio u posljednje vrijeme?
- ,,Dan četrnaesti”, Zdravka Velimirovića. A.ĆUKOVIĆ